Samo da znate da sam živa...
|
...i zdrava |
28.03.2007., srijeda
28.02.2007., srijeda
Viroza
|
Nije moj imunitet što je nekad bio... I mene je dohvatio neki proljetni virus i zalijepio me za krevet. Ima dana kad bi mi baš pasalo da se malo razbolim, pa da samo ležim i spavam dok ukućani skaču oko mene. Ovaj put mi viroza i nije trebala. Osjećala sam se i više nego odmorno i zdravo, ali tko mi je kriv kad sam za vikend polupijana i razgolićena šetala od birtije do birtije. Viroza me prikovala za krevet i osudila na televizor. O, Bože, sačuvaj me našeg tv programa! Pošto u mom dijelu kvarta nema mogućnosti za provođenje optičkih kablova, a adsl je metrima daleko od tv prijemnika, osuđena sam na hrt 1 i 2, novu, rtl, lokalne "ubi' me Bože" postaje, njemački mtv i eurosport na kojem slika titra. Uglavnom, jutarnji program prespavam. Probudim se na vražje sapunice. Radije blejim u zid, nego da gledam moderne, politički korektne sapunjare s novoubačenim likovima invalida, pedera i oboljelih od hiv-a. Onda slijedi izbor od re-re-re-repriza humorističnih serija. Te fore nisu bile dobre ni kad sam ih prvi put odgledala. Pa malo gledam debile kako se sramote u Najslabijoj karici, pa Obične ljude u nadasve neobično bedastom izdanju. Eto i dnevnika na sva tri programa. Pa revija loših filmova (ili onih koje sam po par puta gledala), bolničkih serija, csi i fbi agenata, očajnih kućanica, Seinfield po osamstoti put... Nedjelja bijaše sasvim drugačija. Pogledala sam Red Carpet. Tko, pobogu, onim voditeljicama plaća za ono što rade? Mia, u tvom slučaju nije teško full biti cool. Zapravo je nemoguće. Jadnica kaže, samo da bi rekla. Tko im piše sinopsis? Brijem one same. Dodjelu Oscara gledam svake godine. I svake godine popizdim kad čujem "simultano" prevođenje. Gospođa ili gospodična Vera Kordić (valjda se tako zove) dobiva plaću od državne firme. Dakle, svi mi plaćamo da ona s delayom od 20 sekundi prevodi netočno i sama po vlastitom nahođenju sklapa rečenice. Blago je reći da je izgubljena u prijevodu. Od njenih rečenica s pobrkanim subjektima, predikatima i izmišljenim objektima, bilo je gotovo nemoguće čuti što ljudi govore. Izludila me žena!!! Poželite mi brzo ozdravljenje jer ne trpi samo moje tijelo već mi i duša vene uz televizor... |
20.02.2007., utorak
Korizma
|
Iako zapravo ne znam zašto se bilo čega odričem, svake godine odlučim se na samokažnjavanje. Pošto ne vjerujem da će se ovogodišnji doživljaj korizme imalo razlikovati od onog od prošle godine, copy-pastam odlomak od 03.03.2006. - "Ne samo da mi je dosadno već 8 dana, nego imam dojam da sam ja jedina budala koja se drži principa. Bez opijata odjednom imam imaginaran višak vremena. A dani su mi svejedno isti. Zapravo mi dani uopće nisu duži, nego situaciju sagledavam iz jedne perspektive. Pa mi je opet dosadno. Ovih četrdesetak dana će mi samo pomoći da se ponovno uvjerim kako "trezveni" ljudi neke stvari nikad neće shvatiti. A zar nije predivno kad skužiš da ti se otvara još jedna dimenzija?" |
19.01.2007., petak
Kuda ide ovaj svijet...
|
Prva pomisao: U tri pm! Danas je pravo čudo umrijeti prirodnom smrću. Razmišljala sam od čega bih ja mogla skončati. Krenimo redom: 1. od neke bolesti - "Prema posljednjim dostupnim podacima, iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo iz 2003. godine, dnevno od raka umire 35 ljudi, a oko dvadeset tisuća svake godine ga dobije! Na ljestvici uzroka smrtnosti, zloćudne bolesti su na drugom mjestu (prve su bolesti srca i krvnih žila) i od njih u Hrvatskoj umire svaki četvrti stanovnik, a u budućnosti bi mogao to biti svaki treći." - Evo vam ga sad! Plus što pijem, pušim i nezdravo se hranim. Trenutak nepažnje i opijenosti (strašću ili alkoholom) i možda od nekog frajera pokupim opaku bolest. 2. nesretnim slučajem - U autu provodim par sati dnevno. A kako ljudi voze... Zatim postoji mogućnost da mi nešto padne na glavu, da me pogodi zalutali metak kad oko pet ujutro završim na narodnoj, da me pogodi grom... 3. viša sila - Prirodna nepogoda, nuklearna katastrofa, rat, Sudnji dan... 4. namjerno - Ako pod stare dane popizdim i netko me dovede do ruba živaca. Ili si skratim muke ako me dohvati nešto iz točke 1. 5. ostalo - Ono što mi trenutno ne pada napamet. Sad neke vedrije teme. One od kojih se ne umire. Ali dobiješ migrenu. "Prijatelji" životinja dali su si maha. Bilo bi im pametnije da vrijeme i novac troše na ljude. Manje je gladnih i nesretnih glodavaca nego djece. Nitko se dosad nije skinuo kako bi pomogao nezbrinutoj djeci u Nazorovoj, šesteročlanoj obitelji koja živi u nekoj baraci 4X4, beskućnicima,... Da ne nabrajam - primjera je bezbroj. Važno je da Hrvati zaštite ugrožene vrste koje ovdje obitavaju - Sibirske tigrove ili tuljane. Jadne činčile pustimo na cestu. Za dvije godine bit će ih više nego nas. Pogotovo s hrvatskom demografskom politikom. Ljudi su svejedi. Čemu onda onaj čudnovati performance na Trgu bana Jelačića? (ono kad su se zamotali u celofan k'o piceki) Dođe ti da sjedneš kraj njih i smažeš ćevape. Da, da, bitnije je da li je koja kokoš, krava ili svinja krepala u transportu, nego što se trguje ženama, Kurdima i Kinezima. Kad bolje razmislim odošmo mi u pet pm. Dotad ću sanjati o bundi i lisici oko vrata. |
25.12.2006., ponedjeljak
Sretan Božić i Nova Godina!
|
Predblagdanski kaos i stres dovoljan je razlog za privremeno napustiti zemlju. Zato, nakon janjetine, odojka i francuske, lonac sarme putuje preko granice u potrazi za nekim boljim provodom od jadnog li nam zagrebačkog. U 2007. želim vam puno seksa i brdo para! |
